DA LI SE ISPLATI PLAĆATI SPORT ZA DIJETE?

Mnogi roditelji se pitaju da li se isplati finansirati dječije treninge? Jedni smatraju da je ta “investicija” promašena i suluda ukoliko dijete ne može dosegnuti neki visoki nivo u profesionalnoj karijeri i sportom osigurati egzistenciju.

S druge strane su roditelji mišljenja da je takvo “ulaganje” od velike koristi za dijete.

U ovom tekstu ćemo pokušati, iz objektivnog ugla, sagledati stvari kako bi došli do nekih zaključaka i tako sami pronašli odgovor na pitanje iz naslova.

RODITELJI SU RAZLIČITI

Roditeljima, koji smatraju da je plaćanje treninga za dijete “bacanje para” ne može se zamjeriti u velikoj mjeri ako se sagleda situacija u državi u kojoj živimo. Većina ljudi kod nas živi u rasponu od prosjeka do sastavljanja kraja s krajem, borba za egzistenciju je svakodnenica i dijete koje se odškoluje do fakultetskog nivoa je realnost. Ljudi su u kreditima, tako da im svako dodatno izdvajanje novca (sportske aktivnosti, kursevi jezika i slično), predstavljaju “kočnicu”.

U grupi ljudi koji smatraju da izdvajanje za dječije sportske aktivnosti predstavljaju bespostebnan trošak, mogu se naći dvije podgrupe. Jednoj pripadaju oni koji djetetu žele, ali ne mogu priuštiti bavljnje sportom zbog finansijskog stanja, dok su drugi oni koji imaju novca, ali misle je to bacanje para, dodatni trošak, da dijete ne treba da se bavi sportom ako ne može dostići visoki profesionalni nivo.

S druge strane su ljudi koji će na sve načine omogućiti djetetu sportsku aktivnost i smatraju da je takav finansijski izdatak opravdan i da može djetetu puno toga donijeti. Lično, koliko god da sagledavam i jednu i drugu stranu, lično podržavam ovu drugu grupu roditelja, a razloge za ovakav stav ću pokušati objasniti, pa sami zaključite da li je bavljenje sportom i plaćanje dječijih treninga bespotreban trošak ili nešto sasvim drugo.

ŠTA PLAĆATE KADA DIJETE DOVEDETE NA TRENING?

Učlanjanjem djeteta na neki od sportova dijete počinje sa fizičkom aktivnošću koja je od nemjerivog značaja za njegov razvoj. Sport mlado tijelo oblikuje u svakom pogledu, fizičkom i mentalnom, i ukoliko je pod nadzorom trenera koji zna šta radi, dijete izrasta u atletu, u jedno zdravo tijelo i mentalno jaču osobu.

Dijete koje je u sportu nauči se disciplini, a stečene navike sigurno ima prenosi i van terena. Rano ustajanje, doručak, trening, zadaća, škola, ručak, pa često poslije ide sparing, trening ili kondicioni trening, večera, spavanje… Kada neko godinama svoj život postavlja na ovakvoj osnovi, on zna šta je disciplina, obaveze, kako organizovati dan i poštovati svoje ali i tuđe vrijeme. Iako zvuči spartanski, bez slobodnog vremena za odmor i igru, dan je dug i za sve aktivnosti koje dijete treba da ima itekako se nađe vremena. Dan ima 24 časa…

Sport ima i snažnu socijalnu stranu. Djeca razvijaju i podižu svoj socijani nivo, druže se, sklapaju prijateljstva koja traju za cijeli život i nauče poštovati jedni druge.

Često pitam nekog od djece da mi u jednoj riječi opišu sport. Odgovori su slični, rad, znoj, trening, napor, takmičenje…Sportistu djeca najčešće opisuju riječima Nole, radnik, borac i slično. Jednom rječju sport je borba, a sportista borac. Na terenu se boriš da savladaš prepreke, sav taj put da bi ostvario rezultat je pun uspona i padova. Tako će dijete koje ima sportsku aktivnost naučiti da se bori za svoj cilj! Mladi sportista od početka nauči da s nosi sa uspjehom, ali i sa razočarenjem. Dijete kroz sport shvati da uspjeh ne dolazi tako lako, nego da se za visoke ciljeve valja dobro oznojiti, proći jako težak put. A šta je to život? Pa konstantna borba, suočavanje sa usponima i padovima, sa uspjesima i razočarenjima, sa dobrim i lošim danima na svim životnim poljima. Takav život čeka mladog čovjeka, a osobe koje godine provode na sportskom borilištu, koje su navikle na uspjeh i poraz, na pad i ponovo dizanje, sigurno će i u životu puno uspješnije da se nose sa svim što život nosi.

Ukoliko vam dijete na terenu provede godine sa trenerom koji daje svoj maksimum u radu s njim, uči ga se bori, da nema odustajanja, navodi ga da kontroliše svoje misli kad “zagusti”, da drži pažnju, traži od djeteta da poštuje drugare u grupi, dijete će sutra na takvog trenera u jednu ruku gledati kao na uzor. Ima li to svoju cijenu? Čini mi se da ne.

Na kraju krajeva, ima li cijenu spoznaja da vam dijete od malih nogu pa do ozbiljnijih godina, vrijeme provodi u dvorani, na terenu, a ne na ulici? Čini mi se da roditelj koji bi potvrdno odgovorio na ovo pitanje ne postoji.

Da, bavljenje sportom plaćamo, u obliku članarina, ili nekih individulanih treninga ukoliko dijete ide na viši nivo, a koliko vam sport vrati nazad? Pored gore navedenih privilegija sporta, postoji još jedna… Činjenica je da ne mogu svi dostići ozbiljnu profesionalnu karijeru, i to moramo shvatiti. Da svi znamo da će ogromna izdvajanja u dijete postići visoki profesionalni nivo i da će mališan zarađivati sutra dobro od sporta, svi bi se vodili tom formulom i sve što imamo uložili bi u u taj cilj. Međutim, relanost je dosta drugačija. Iako se trude svi u trouglu dijete-trener-roditelj, iz velikog broja razloga ne može svako dostići visoki nivo.

Ipak, neko od te djece, sutra mogu da postanu treneri, da postanu sudije, da studiraju na nekom koledžu zahvaljujući nivou svoje igre i tako nastupajući za koledž imaju plaćanje troškove studiranja…

KOLIKO SMO SPREMNI DA SE ODREKNEMO SVOJIH ZADOVOLJSTAVA?

Roditelji, mnogo je prednosti koje sport donosi i vama i vašem djetetu. Svi smo svjesni činjenice da je finansijska situacija kod nas teška, ali ukoliko možete, priuštite djeci zadovoljstvo bavljenja sportom koji želi. Vratiće mu se u životu bez dileme, i vaše dijete će biti još bolji čovjek, spreminiji na život.

Teško se nekad odreći svog zadovoljstva, i mamama i tatama. Koliko kutija cigareta ljudi popuše za mjesec dana? Vjerujte mi, toliko da dijete 2 mjeseca može trenirati. Koliko se novca mjesečno potroši u kafani? Koliko su važni odlasci na frizuru, kod pedikira, manikira?

Probajmo svi malo smanjiti izdvajanja za svoja lična zadovoljstva ili hobije, ne moramo ih se odreći do kraja,i eto vam mjesečne članarine za bilo koji sport kojim bi dijete moglo da se bavi, i tako smo učinili nešto najbolje za njega.

Nakon svega napisanog, vjerujem da sami možete odgovoriti na pitanje iz naslova.

Bojan Mičić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *