Quo vadis BiH – Scenariji budućeg razvoja događaja do 2025. godine

  • 5
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Globalna ekonomska kriza svom snagom je pogodila Bosnu i Hercegovinu. Socioekonomska situacija je vrlo teška. Prevladava politički zastoj. Međunarodna zajednica je još uvijek veoma angažovana.

Ovim riječima Paul Paš, urednik studije „Bosna i Hercegovina 2025: Scenariji budućeg razvoja događaja“ u izdanju fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung, započinje predgovor u kome ističe da je međunarodna zajednica predana pomaganju BiH kako bi se prevladala traumatična prošlost i kako bi se pomoglo zemlji u postizanju statusa moderne i funkcionalne evropske zemlje, ali je ipak odgovornost domaćih aktera jedini način da se garantuje ishod potrebnih reformi.

Studija, inače, nudi pet različitih scenarija o tome kako bi Bosna i Hercegovina mogla izgledati 2025. godine. Kako bi što ilustrativnije predstavili moguće scenarije razvoja događaja, autori studije su odabrali metaforu različitih vozova:

  1. Dayton Mail – predstavlja nepromijenjeno stanje, odnosno status quo
  2. Trans BiH Arrow – predstavlja funkcionalnu decentralizovanu državu
  3. BiH Union Express – predstavlja funkcionalnu centralizovanu državu
  4. Western Balkan Inter City – predstavlja ponovno regionalno povezivanje
  5. Tripartite Border Train – predstavlja disoluciju

Studija je pokušala da pruži odgovore na sljedeća pitanja:

  • Kako će bosanskohercegovačko društvo izgledati 2025. godine?
  • Kroz koja dešavanja će proći do tada?
  • Hoće li uspjeti prevladati duboke podjele koje ga karakterišu?
  • Ako neće, koje opcije za budućnost Bosna i Hercegovina ima na raspolaganju?

Ono što je zanimljivo i što je povod za raspravu o ovoj studiji, jeste da je ona objavljena 2012. godine. Dakle, prije šest godina. Inače, analiza, odnosno planiranje scenarija je vršeno u periodu od marta do novembra 2011. godine. Uzevši u obzir da se studija bazira na potencijalnim scenarijima razvoja događaja do 2025. godine, možemo vidjeti da smo u postojećem trenutku, krajem 2018. godine, na pola puta pretpostavljenih scenarija razvoja BiH, što predstavlja odličnu priliku da vidimo da li su i u kojoj mjeri autori studije uspjeli predvidjeti pravce razvoja BiH.

Počinjemo sa prvim potencijalnim ishodom – nepromijenjenim stanjem, odnosno scenarijem pod nazivom Dayton Mail.

Godine 2025. ustavna struktura Bosne i Hercegovine i dalje je ostala ista – dva entiteta i Brčko Distrikt, 10 kantona u Federaciji BiH, tri konstitutivna naroda, „ostali“  i građani. Iako su neke provedene reforme omogućile BiH da stekne status kandidata za članstvo u EU, država je u lošoj ekonomskoj situaciji u poređenju sa susjednim zemljama i suočena je s nepodnošljivom javnom potrošnjom, ogromnim unutrašnjim i spoljnim dugom te kašnjenjem u isplati plata i socijalnih davanja. Funkcionisanje sistema i dalje zavisi od određenih političkih interesa političara. Promjene se događaju, ali uvijek na isti način: krajnje sporo ili kao rezultat ličnog političkog interesa da se ostane na vlasti, te pod različitim međunarodnim, regionalnim i unutrašnjim pritiscima. Hrvatska se pridružila EU 2013. a 2014. i ostale susjedne države dobile su status kandidata.

Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Drugi scenario pod nazivom Trans BiH Arrow sugeriše da će BiH postati funkcionalna decentralizovana država.

Do 2025. godine, Bosna i Hercegovina – članica Evropske unije – funkcionalna je i decentralizovana država, s vladavinom prava, poštovanjem ljudskih prava i ekonomijom u procvatu, što je rezultat značajnih ustavnih promjena. Novouspostavljene političke elite uspjele su prevladati prepreke starog političkog sistema, koji je bio zasnovan na partikularnim etničkim interesima, i stvoriti novu strukturu s jasnom socioekonomskom politikom, koja služi interesima svih građana u državi te je uspostavila zaštitne mehanizme kako bi se osigurala ljudska prava različitih grupa.

Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Prema trećem scenariju – BiH Union Express, BiH postaje funkcionalna centralizovana država.

Godine 2025. Bosna i Hercegovina je funkcionalna centralizovana država i članica Evropske unije. Centralizovani politički sistem, uspostavljen nakon nasilnih sukoba i kasnije međunarodne vojne intervencije, omogućio je pojednostavljenje procesa donošenja odluka, što je rezultiralo političkim, ekonomskim i reformama pravosuđa. Zakoni o ljudskim pravima se provode, ekonomija napreduje, stopa nezaposlenosti opada a socijalna kohezija jača.

Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Četvrti scenario budućeg razvoja događaja pod nazivom Western Balkan Inter City Bosnu i Hercegovinu vidi u regionalnom povezivanju.

Godine 2025. Bosna i Hercegovina je dio Evropske unije zajedno sa Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom. Kao rezultat toga, stvorena je nova politička paradigma, a podjela na nacionalnoj ili etničkoj osnovi postala je besmislena. Ali prije nego što je došao do te tačke integracije, region je prošao kroz decenije dug proces ponovnog povezivanja koji je bio vođen s nekoliko važnih motivacijskih elemenata: ekonomska međuzavisnost, iste sportske i kulturne vrijednosti, ista perspektiva članstva u EU, nepostojanje jezičkih barijera, kulturološka regionalizacija itd. Decenije političkog zaostajanja, ekonomske i fiskalne krize koje su opustošile socijalne programe u svakoj od zemalja ogolile su nacionalističke ideologije i potpuno razotkrile njihov dugoročni destruktivni potencijal. Pošto te ideologije nisu bile u stanju ponuditi ništa novo osim iste stare mantre o etničkoj podjeli, tlu, krvi i istorijskim sjećanjima, ljudi su postepeno počeli tražiti alternativu. Trezvenije i pragmatičnije snage dobile su svoju priliku. Ponovno regionalno povezivanje postalo je modus operandi kojim se prihvaćaju tačke povezivanja, a ne razdvajanja.

Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Naposlijetku, prema posljednjem scenariju – Tripartite Border Train, došlo je do disolucije BiH na tri zasebne države.

Godine 2025. Bosna i Hercegovina više ne postoji u svom prethodnom obliku. Tinjajući etnički sukob, koji je trajao decenijama, kulminirao je disolucijom BiH na tri zasebne države pod okriljem međunarodne zajednice kako bi se spriječio nasilni sukob. Te nove zemlje sada su usredotočene na unutrašnje strukturalne promjene na njihovom putu ka evropskim integracijama. Ekonomije novonastalih država razvijaju se zahvaljujući prilivu direktnih stranih investicija i međunarodnoj pomoći.

Ilustracija: Mirza Ibrahimspahić

Kao što smo mogli vidjeti, autori studije su ponudili sve moguće ishode, od nepromijenjenog stanja, preko funkacionalne države, bilo decentralizovane, bilo centralizovane, do raspada zemlje. Ono što nas zanima, iz današnje perspektive, šest godina nakon objavljivanja studije, na pola puta do projektovane odrednice, jeste gdje se BiH danas nalazi i u kom pravcu ide.

Po svemu sudeći, scenarije funkcionalne države, decentralizovane ili centralizovane, možemo odmah preskočiti. Jasno je da se BiH nije snašla u ekonomskoj krizi. Uz postojeću nemaštinu, nezaposlenost i privrednu nerazvijenost, konstantna politička kriza Bosnu i Hercegovinu svakim danom sve više udaljava od funkcionalne države. Broj nezaposlenih je konstantan, ako ne i u porastu. Povećava se broj građana BiH koji odlaze iz zemlje. Posebno zabrinjava trend odlaska mladih koji predstavljaju potencijal zemlje. Takođe, privreda je u veoma lošem stanju. Investicije su sporadične i ograničene. Zemlja uglavnom živi od kredita koje teško vraća. Građani su sve više apatični, pesimistični i dezorijentisani. Radi ličnih interesa, crpeći resurse, političke elite uništavaju budućnost zemlje. Sve nam ukazuje na to da su autori studije bili više nego optimistični, štaviše utopijski raspoloženi, predviđajući ova dva scenarija.

Još jedan scenarij možemo odbaciti – onaj o ponovnom regionalnom povezivanju. Uzevši u obzir da su u regionu na vlasti političke opcije koje su, najblaže rečeno, rigidne i tvrdokorne, nespremne za saradnju, obilato koristeći populizam radi očuvanja svojih položaja i privilegija, teško je pretpostaviti da se iz svega navedenog može razviti plodonosna regionalna saradnja. Takođe, nespremnošću za saradnju u suštini koče čitav region na putu evroatlantskih integracija i izgradnje modernih i funkcionalnih evropskih zemalja. Dakle, i ovaj scenarij je promašen.

Ostala su nam još dva scenarija – nepromijenjeno stanje, odnosno status quo i disolucija BiH. Jedan od njih je realniji i najvjerovatnije će Bosna i Hercegovina 2025. godinu dočekati u takvom okruženju.

Naravno, riječ je o nepromijenjenom stanju koje je modus vivendi još od završetka rata. Teško je pretpostaviti da bi međunarodna zajednica na bilo koji način podsticala disoluciju zemlje, uprkos tezi koja dominira u ovom scenariju prema kojoj bi do raspada BiH došlo kako bi se spriječio nasilni sukob. Disolucija, kakva god da je, ne može proći bez turbulencija, a to je posljednje što međunarodnoj zajednici treba u krhkom regionu Balkana. Bosna i Hercegovina se neće raspasti, ali neće ni postati funkcionalna država. Ostaće zaglavljena u sadašnjoj administrativnoj, političkoj i etničkoj podijeljenosti. I dalje će BiH biti sastavljena od dva entiteta i Distrikta Brčko, 10 kantona u Federaciji BiH, tri konstitutivna naroda, kao i „ostalih“. I dalje će biti u lošoj ekonomskoj situaciji. I dalje će je razarati nepodnošljiva javna potrošnja, ogromni unutrašnji i spoljni dug kao i poteškoće u isplati plata i socijalnih davanja. I dalje će funkcionisanje sistema zavisiti od određenih političkih interesa političara.

Autori ovog scenarija ističu da će 2025. BiH i dalje imati strukturu utvrđenu u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ali s manje prepreka između različitih administrativnih jedinica i s funkcionalnijim ekonomskim prostorom, što će prvenstveno biti rezultat socijalnog pritiska, ekonomske potrebe i ispunjenja obaveza koje proizlaze iz zahtjeva koje nameće proces evropskih integracija. Dakle, uprkos sumornom scenariju možemo vidjeti da su tvorci ovog scenarija ipak bili optimistični.

Međutim, građani ne dijele njihov optimizam. Od izbora do izbora nadaju se da će se desiti promjene na bolje. Ali svaki put se razočaraju. Na osnovu trenutnog stanja kao i političkih i ekonomskih turbulencija u najavi, možemo pretpostaviti da će BiH i dalje biti „poligon“ za stranačka zapošljavanja, namještanje tendera, mito, korupciju, nepotizam. BiH će i dalje biti „plijen“ etnonacionalističkih političara i kriminalaca koji će nastaviti sa zloupotrebama, manipulacijama i krađama, uništavajući resurse i budućnost zemlje. Sve dok zemlja u potpunosti ne presuši i uvene. A kada će to biti? Možda bi neka nova studija koja bi se pozabavila potencijalnim nestankom naroda i zemlje mogla dati odgovor na to pitanje.