Intervju Vladimira Kovačevića za NIN: Batinama pokušavaju da zastraše sve novinare

Novinar BNTV i portala Gerila.info Vladimir Kovačević u intervjuu za beogradski NIN, povodom brutalnog premlaćivanja, ističe da glavni politički igrači na političkoj sceni imaju svoje interese, neki od njih svoj opstanak na vlasti vide i kao svoj ostanak na slobodi, ali ne možemo mi biti robovi njihovih interesa.

U tekstu se navodi da se istraga vodi za pokušaj ubistva i to je jedino što se zna o nedavnom krvničkom premlaćivanju Kovačevića za koga se kaže da je skoro deceniju i po u novinarskom poslu, a ime je stekao kao novinar koji je uvijek bio na licu mjesta.

Prisjećajući se napada, Kovačević je rekao da napadači nisu ni riječi prozborili, samo su prišli i krenuli da ga tuku metalnim šipkama.

Djelovali su kao suvi profesionalci, vrlo odlučno – kao ljudi koji su taj posao, ubijeđen sam, radili i mnogo puta ranije. Tek kad sam počeo da dozivam pomoć, kada su komšije počele da izlaze, brzo su pobjegli. Nažalost, meni su spale naočare i nisam dobro vidio njihova lica, niti automobil kojim su pobjegli.

Što se uviđaja tiče, na pitanje da li je njegov otac pronašao metalnu šipku kojom su ga pretukli, Kovačević je rekao da je to istina, dodajući da uviđaj nije urađen precizno, temeljito, niti su u tim prvim satima ispitane komšije.

Nisam stručnjak za to, ali izgleda da je na početku bilo površno. Sad, koliko se ja u to razumijem, rade znatno ofanzivnije. Kroz ovaj posao upoznao sam neke izvrsne ljude u MUP-u, sjajne profesionalce, ali se bojim da će oni u nekom trenutku naići na zid, jer je pitanje ko je naručilac.

U vezi sa dilemom ko bi mogao naručiti napad, Kovačević ističe da ne zna ko bi mogao stojati iza napada na njega. Po glavi mu se mota hiljadu stvari, kako ističe.

Jedino i bezuslovno u šta sam siguran jeste da ovo ima veze sa poslom koji radim. Znam da je policija ispitivala mnoge moje drugare – da li se kockam, da li pijem, jesam li ženskaroš i slične stvari. Ja sam razgovarao sam sa sobom i pokušao nešto pronaći i – nema ništa. Manje-više, kod mene je samo posao i porodica. Znam da nekom možda zvuči čudno, ali ja sam čovjek koji nema poroka. Dakle, u pitanju je posao.

Ističe da ne zna da li je ovo bio direktan udar na njega, da li je bio udar preko njega na BN televiziju, ili je u pitanju bio udar preko njega i BN-a na sve medije i novinare. Ističe da će se to saznati ako se ikada pronađu napadači i preko njih dođe do naručilaca. Ovo je poruka, kako navodi, i zastrašivanje na djelu.

Sumnjajući da je napad posljedica opšte atmosfere u društvu, Kovačević navodi da pojedini političari iz vladajućih stranaka u RS svojim izjavama direktno stavljaju metu na čelo novinarima. Iako ističe da napad na njega ne odgovara vladajućim strankama, ipak smatra da su oni najodgovorniji što je kreirana atmosfera linča.

Ako javno progovoriš o nečemu što ne valja, odmah krene galama kako je to napad na institucije, pa da si izdajnik Republike Srpske, a ti samo pokušavaš ukazati kako neki pojedinci ili grupe ne rade kako bi trebalo. Sad je postao sumnjiv bilo kakav civilizovan dijalog o bilo kojoj važnoj društvenoj temi. Jedino je važno i jedino ispravno onako kako vlast misli.

Kovačević u nastavku ističe da se zahvalio predsjedniku RS Miloradu Dodiku na posjeti kada je bio u bolnici, ali mu je rekao da je i on djelimično odgovoran za stvaranje atmosfere linča. Dodik često vrijeđa novinare, neke čak proglašava izdajnicima. Kako bi se promijenilo takvo stanje trebalo bi da se potrude svi, kako ističe, posebno oni na najvišim državnim funkcijama, što Dodik nije do kraja prihvatio.

Navodeći da je odbio da se slika i sa Dodikom i sa političarima iz opozicije, Kovačević naglašava da novinarstvo mora da zadrži nepristrasnu poziciju i udaljenost od svih podjednako.

Na pitanje kako se novinari nose s činjenicom da ih nerijetko nazivaju izdajnicima, Kovačević da je to više postalo smiješno.

Postoji pravni okvir da zaštiti sve i svakog od medija koji iznose neistine. Postoji i Zakon o kleveti, postoje demanti i slično, ali njima je ovako lakše da etiketiraju, da prave hajku na one koji ne pišu ono što njima ne odgovara.

Kovačević ističe da ga je obradovala podrška kolega, čak i iz drugih medijskih kuća koje imaju različite uređivačke politike. Smatra da bi bilo bolje da je takva solidarnost ispoljena ranije, onda do napada najvjerovatnije ne bi ni došlo. Poručuje da se novinari ne mogu naoružati ali se mogu organizovati i bojkotovati nasilnike, kao i praviti jake novinarske asocijacije i pružati jak otpor, jer, kako smatra, ova situacija će se jedno vrijeme smiriti, ali neće u potpunosti prestati ukoliko se novinari ne suprotstave.

Na kraju, što se predstojećih izbora tiče, prognozira više nego oštru kampanju i izražava bojazan da bi mogla biti dramatična.